Poems – Pjesme

Pogovor zbirci pjesama Ignjaca Ignjatija Tomičića “Zapisi kao pjesme”

Ovo, što ovdje možete pročitati, izvire iz mog pisanija “NAŠA OBIČNA PRIČA” u kojem pokušavam da dalje živim sa pokojnom suprugom, opisujući naše proživljeno počevši od dana poznanstva 1970. do dana kada nas je napustila 2017., a možda je sve potegnuto nekada, 1968. godine kada su “Književne Novine” objavile moju pjesmu izblijedilu u sječanju.

Ova zbirka ne bila napisana da nisam imao priliku da skoro 50 godina srećno provedem sa mojom ljubavi i saputnicom pokojnom Mirjanom rođ. Novakovic i našom kćerkom Marijanom. A ne bi bila napisana da moja supruga nije prije mene otišla u bezvrijeme. Počeo sam da je pišem nastojeći da produžim naše vrijeme. Konačno, ne bila napisana da se iz nekuda nije pojavio Božidar Škobić, jugoslovenski i srpski pjesnik i književnik, i rastjerujući oblake sa neba mog života, izazvao kišu pisanija, munje misli, i gromove uspomena.

Svaki zapis ovdje počiva na viđenom, lično proživljenom, i zajednički doživljenom. Ništa nije zbog rime uljepšavano, dodavano ili izvrtano, samo sam nastojao da bude jasno, čitko, i da zove da se pročita do kraja.

Ovdje možete naći osjećaje intime ljubavne sreće u uzjamnom davanju, neiskazive tuge u privremenom rastanku, sosmijeha u autobusu, a tu je i pokušaj opjevavanja raznih istinitih događaja sa našeg životnog putešestvija.

Neki zapisi su mogli naći mjesto ovdje samo zbog sirove istine da mi je to Mira dopustila time što mi ne govori slatko “Nemoj Naca”.

Svi zapisi slijede upute pokojnog Oca Prote Doktora Dimše

“Ne mrzi”, iz dubina reče mi glasom šaputavim,

“Oprosti”, ne znaju šta su radili i rade, gromko dodade,

“Pomozi”, već sa osmjehom nadoveza, radi nade.

Ako ovo moja unučad pročita, ili ako vi zapamtite jednu riječ, vrijedilo je mojih suza i truda.

ZAPISI KAO PJESME – PDF format, click to open!