U ZBORNIKU “PJESME ANDRICGRADU 2020” OBJAVLJENA PJESMA “MRVICE JEDNE” NA STRANI 172.
MRVICE JEDNE
Čovječe vreli, i ti ženo lijepa, i ti mužu snažni,
vjerujete slijepo da ste vi prirodi toliko važni.
Mrtva, ona između, vi mrvice ine prirode žive,
su u blagoslovljenom jedinstvu kosmičke vreve.
Trnčiću u oku sunca, nastalom od djelića kapi vode,
dade ti se i pamet slatka da uživaš, da huda ne bude.
Da priroda je i svo vrijeme, ti to nikako da prihvatiš,
pa prljave džepove pohlepne duše neprirodno puniš.
A kad su puni, niko, kao ti, značajno silan postaneš,
nepotrebno u prašini i ubogom roblju sav nestaneš.
Previše svega imaš, povratak u mrtvu prirodu čekaš.
Koliko si je usput promrvio za se, ne znaš i ne haješ.
Zbog oholo užarene vlastite ljepote, cvijet si trgao.
Ti mrvice jedna, samo vrijeme smrviti nisi mogao.
Gledaj sunce kako se s osmjehom umiljato podiže.
Pozdravi sa njim sve živo oko sebe, nježno, bliže.
Jesi li ikad vidio kako iz oblaka rijeka napija se,
zato da biljna i životinjska priroda živi i razvija se.
Jesi li ikad pjevao o jedinstvu u prirodi što vlada?
Počni da pjevaš, da tvojim potomcima ostane nada.
Čovječe vreli, i ti ženo lijepa, i ti mužu snažni,
vjerujete slijepo da ste vi prirodi toliko važni.
Mrtva, ona između, vi mrvice ine prirode žive,
su u blagoslovljenom jedinstvu kosmičke vreve.
Ignjac Ignjatije Tomičić
Link: https://online.pubhtml5.com/nmcv/gfka/index.html#p=1
